Između 13. i 15. studenoga 2024. godine, fizički i virtualno, u gradovima Zagreb, São Paulo, Buenos Aires, Comodoro Rivadavia, Caleta Olivia, Rosario i Córdoba, održava se III. međunarodni znanstveno-stručni skup Migracijski procesi između Hrvatske i Južne Amerike „Konsolidiranje transnacionalnih mreža akcijskoga participativnog istraživanja”. Organizatori skupa su Institut za istraživanje migracija, Institut za društvene i političke studije Patagonije Fakulteta humanističkih i društvenih znanosti Nacionalnoga sveučilišta u Patagoniji „San Juan Bosco“, Multidisciplinarni institut za istraživanje te društveni i produktivni razvoj Zaljevskoga bazena San Jorge pri Nacionalnom vijeću za znanstvena i tehnička istraživanja i Nacionalnom sveučilištu u Patagoniji „San Juan Bosco“, Nacionalno sveučilište u južnoj Patagoniji, Fakultet obrazovnih znanosti Sveučilišta u São Paulu, Visoki učiteljski institut br. 807 „Perito Moreno“, Povijesni dokumentarni centar pri Tajništvu kulture općine Comodoro Rivadavia.

Prvoga dana održavanja skupa, doc. dr. sc. Wollfy Krašić održao je izlaganje naslova „Značenje nadbiskupa Stepinca za hrvatske političke emigrante – primjer časopisa Glas sv. Antuna.“ Objasnio je da je za hrvatske političke emigrante u poratnom razdoblju nadbiskup Stepinac bio simbol hrvatskog otpora jugoslavenskim komunističkim vlastima. Nadalje, zbog progona kojemu je bio izvrgnut, postao je simbol i patnje njihovih sunarodnjaka u domovini, kao i njihove, izbjegličke patnje, koja je bila posljedica i prisilnog rastanka s domovinom i teških životnih okolnosti s kojima su se suočavali u izbjegličkim logorima u zapadnoj Europi te prekomorskim zemljama u koje su odselili nakon nekog vremena. Istaknuo je da je Stepinac bio figura i simbol oko kojega su se mogli okupljati u novom, poslijeratnom svijetu. Naime, Stepinac je, s jedne strane nedvojbeno zastupao potrebu stvaranja samostalne hrvatske države, a s druge strane, snažno je osuđivao nacistički rasizam i progone koje je provodio ustaški režim po rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Zbog snažne podrške koju je zadobio diljem zapadnog svijeta nakon što je osuđen na montiranom procesu u listopadu 1946. godine, dio izbjeglih Hrvata smatrao je da bi preko Stepinca ideja hrvatske državne samostalnosti mogla biti prihvaćena na Zapadu. Naime, pred njihovim očima odvijao se globalni sukob kršćanstva i komunizma, a Stepinac je bio jedan od prvaka u apokaliptičnoj borbi Zapada i Istoka.