Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Fakultet hrvatskih studija pokrenuo je novi knjižni niz Hrvatski pisci u iseljeništvu. U prosincu 2021. objavljena je prva knjiga u tom nizu. Riječ je o knjizi pjesama hrvatske iseljenice dr. Vlaste Sindik-Pobor (1923. – 2010.) koja je gotovo četiri desetljeća živjela u Bodenu na sjeveru Švedske. Budući da je bila podrijetlom iz Vrbnika na Krku, svoje je pjesme usporedno pisala na vrbničkoj čakavštini i na hrvatskom standardnom jeziku. Mnoge od tih pjesama odišu bolnom čežnjom za domovinom u koju se pjesnikinja htjela vratiti, ali stjecajem okolnosti umrla je u tuđini, u gradu u kojem je živjela nakon odlaska u iseljeništvo. Pjesme Vlaste Sindik-Pobor za tisak je priredila i knjigu uredila prof. dr. sc. Sanja Vulić. Dvije trećine u knjigu uvrštenih pjesama sada su objavljene prvi put. Podijeljene su u nekoliko ciklusa. Pjesmama prethodi opširna priređivačičina studija o pjesnikinjinu životu i književnom radu. Knjiga još sadrži popis objavljenih djela i članaka Vlaste Sindik-Pobor te popis radova o toj pjesnikinji i prevoditeljici.
Budući da je riječ o hrvatskoj iseljeničkoj pjesnikinji čija je književna djelatnost nedovoljno poznata književnim povjesničarima, filolozima i kulturnim djelatnicima izvan kvarnerskoga područja, ova knjiga će svima zainteresiranima omogućiti uvid u njezino djelo. Nedavno je knjiga predstavljena na Radio Mariji u prigodnoj emisiji naslovljenoj „Blago rasutih – hrvatski jezik izvan domovine“, što je još istoga dana rezultiralo pojačanim zanimanjem za ovu knjigu.
