Dekanov govor na posljednjem ispraćaju professora emeritusa dr. sc. Mije Korade

Ožalošćeni skupe, u ime studenata i zaposlenika Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu izražavam sućut obitelji pokojnoga profesora Korade: sinu Luki, kćeri Ani i braći Stjepanu, Dragi i pater Franji te rodbini i sumještanima rodnoga mu Delkovca.

S neizmjernom tugom u srcu opraštamo se od našega dragoga prijatelja, pouzdanoga suradnika i uglednoga profesora, plemenita i časna čovjeka, tople, skromne i samozatajne osobe, ispunjene neizmjernom ljubavi i zauzetosti za bližnje, postojanom kršćanskom nadom i ufanjem u vječnu pravednost. 

Znatan je i prepoznatljiv prinos profesora Korade Fakultetu hrvatskih studija i poglavito njegovu Odsjeku za povijest. Bio je neumorni istraživač zakopanih povijesnih istina. Plodno je surađivao s ljudima i radio za hrvatsku povijesnu znanost. Ostavio je neizbrisiv trag svojom iznimnom osobnošću u našim srcima i sjećanjima. Imali smo osobitu čast i zadovoljstvo što je s nama dijelio vrijeme, družio se i surađivao. Ostajemo mu na svemu što je činio i davao bližnjima trajno zahvalni i s najljepšim uspomenama. Bio je čovjek je neobične duhovne snage.

Profesor Korade započeo je svoj zemaljski put ovdje u Zagorju, u svojemu rodnom Delkovcu. Nastavio ga je u raznim gradovima u kojima je živio, školovao se i radio, od Zagreba i Osijeka preko Rima i Beča do na posljetku Samobora. Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu završio je studije filozofije i teologije. U Osijeku je djelovao kao vjeroučitelj. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu crkvene povijesti Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. Predavao je povijest na gimnaziji Nadbiskupskoga dječačkoga sjemeništa u Zagrebu, a kao profesor crkvene povijesti radio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. U Povijesnom zavodu Družbe Isusove u Rimu bio je urednik i autor članaka enciklopedijskoga djela Diccionario de Historia de la Compañia de Jésus. Bio je suosnivač i prvi pročelnik Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču.

Na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu vodio je projekte „Hrvatska latinistička historiografija“, „Historiografija hrvatskoga redovništva u XVII. i XVIII. stoljeću” i „Civilna Hrvatska ranoga novovjekovlja – politički, društveni i kulturni aspekti“. 

Od 1997. predavao je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je voditelj preddiplomskoga, diplomskoga i poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti. U srpnju 2019. Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao ga je jednoglasno za professora emeritusa. Sve do nedavno držao je nastavu.

Samostalno ili u suradnji objavio je 14 knjiga i više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka. Istraživao je hrvatske prekooceanske misionare i istraživače 17. i 18. st., dotad nepoznate istraživače Južne Amerike. Proučavao je filozofsku i prirodoznanstvenu djelatnost hrvatskih profesora na inozemnim učilištima, kulturne, znanstvene i vjerske veze Hrvata s drugim europskim zemljama, oblike vjerske djelatnosti u hrvatskim krajevima druge polovice, stariju hrvatsku kajkavsku književnost i vjersko-prosvjetnu i kulturnu povijest sjeverozapadne Hrvatske te povijest isusovaca u Hrvata.

U Knjigu žalosti na Fakultetu hrvatskih studija upisao se niz njegovih kolega i studenata s vrlo dirljivim porukama. Ne čudi, jer profesor Mijo Korade svojim je studentima bio brižan učitelj, mentor i istinski prijatelj. Nastavnicima je bio pouzdan suradnik i kolega koji je uvijek bio spreman nesebično podijeliti svoje znanje i iskustvo. Pamtit ćemo ga kao čovjeka po njegovu optimizmu, dobrohotnoj ljudskoj širini, čestitosti i humanosti.

Tužni zbore, naš omiljeni profesor i dragi kolega zamijenio je sada zemaljsku dolinu radosti i ljubavi, ali i dolinu suza i patnji, vječnim mirom. Počivao u miru Božjem i neka mu bude laka zagorska hrvatska gruda!

Groblje Peršaves, 6. studenoga 2020.

                                                                                                                                          Pavo Barišić, dekan