U veljači 2014. objavljena je knjiga „Research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia“ (Saarbrücken: LAP Lambert 2014. (ISBN: 978-3-659-42906-4) koja prvi puta na jednom mjestu predstavlja pregled povijesti istraživanja te prikazuje neka od aktualnih istraživanja povijest i kultura starog Istoka u Hrvatskoj. Knjigu je uredio dr. sc. Mladen Tomorad, a među autorima nalaze se zaposlenici Odjela za povijest te neki bivši studenti Hrvatskih studija.

Na prostoru jugoistočne Europe povijest staroga Istoka i staroga Egipta istražuje se od sredine 19. stoljeća. U nekim državama jugoistočne Europe povijest ovoga područja gotovo da se nije istraživala prvenstveno zbog nedostatka istraživača, vlastitih zbirki, novca za istraživačke ekspedicije te slabe suradnje s drugim institucijama i istraživačima izvan svojega matičnoga prostora.

Činjenica da je ovaj prostor nekada bio dijelom velikoga Rimskoga Carstva omogućila je dijelu znanstvenika da se, unatoč malim izdvajanjima za znanost, posvete proučavanju elemenata kulture i religije staroga Istoka. Pritom ponajprije mislimo na činjenicu da je na području nekadašnjih rimskih provincija na području Ilirika postojao kult čitavoga niza orijentalnih bogova, čiji se utjecaj proširio s istoka. Zahvaljujući većemu broju istraživača nastao je razmjerno velik broj stručnih i znanstvenih članaka i nekoliko monografija u kojima se raspravlja o pojavi ovih kultova na prostoru srednje i jugoistočne Europe. Pojedini su se znanstvenici tako ponajviše bavili proučavanjem nositelja kultova i komunikacija između zemalja antičkoga svijeta. Upravo u ovome segmentu znanost ovoga prostora postigla je vrlo dobre rezultate i s pravom se može mjeriti s ostalim europskim zemljama.

Danas je uočljivo da su se orijentalistički prinosi historijskih znanosti razvijali u nekoliko razdoblja. U prvome razdoblju pripreme (od sredine 19. stoljeća do 1900.) prate se svjetski tokovi orijentalistike, te se osigurava obrada građe u domaćim muzejskim institucijama. U drugome se razdoblju (1900. – 1960.) interpretira građa, pišu se prvi povijesni pregledi, nastavna skripta, sveučilišni udžbenici i enciklopedijski članci. U sljedećemu razdoblju autonomnoga razvitka (1960. – sredina osamdesetih godina 20. stoljeća) pojavljuju se prvi specijalisti školovani orijentalisti koji istražuju i fenomene s domaćega tla, osobito svjedočanstva orijetalnoga i egipatskoga kulta, koji je najučestaliji. Njihova se istraživanja pomiču prema socijalnoj pozadini tih fenomena. Od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća do danas javlja se jedan novi val znanstvenika koji mijenjaju način razmišljanja i istraživanja povijesti staroga Istoka. U ovome razdoblju pažnja istraživača nije više isključivo usmjerena pojavi i proučavanju orijentalnih kultnih fenomena te se ona sve više fokusira prema obradi i objavi građe, prvenstveno staroegipatskih predmeta kojih ima najviše u muzejskim institucijama, pisanju brojnih znanstvenih radova o povijesnim fenomenima povijesti, kulture i religije, i to u specijaliziranim međunarodnim publikacijama te periodici, posebnih studija koje se objavljuju u obliku knjiga, bilo da je riječ o katalozima pojedinih muzeja ili pregledima povijesti i religije. Trenutačno se orijentalnom problematikom bavi nekoliko desetaka istraživača u slavenskim državama na prostoru jugoistočne Europe. Oni danas sustavno obrađuju i ažurno tumače građu orijentalne i staroegipatske provenijencije te prate svjetske istraživačke tokove.

Upravo ta činjenica dovela je do ideje da se objavi pregled dosadašnjih istraživanja starog Istoka na prostoru Hrvatske, a cijeli projekt uspješno je realiziran u potkraj veljače 2014. godine.