U organizaciji Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 11. studenoga 2024., u dvorani Knjižnice HAZU održano je predstavljanje zbornika radova Čuvar hrvatskoga jezika: Zbornik u čast akademiku Stjepanu Babiću, kojemu je urednik prof. dr. sc. Mario Grčević.

Uvodnu riječ održao je akademik Ranko Matasović, tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU. Zbornik su predstavili prof. dr. sc. Marko Tadić, izv. prof. dr. sc. Ivana Kresnik, prof. dr. sc. Zrinka Jelaska i prof. dr. sc. Mario Grčević.

Izv. prof. dr. sc. Ivana Kresnik, pročelnica Odsjeka za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija, iznijela je sljedeći govor na predstavljanju zbornika:

Govor pročelnice Odsjeka za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija 11. studenoga 2024. u dvorani Knjižnice HAZU na predstavljanju zbornika Čuvar hrvatskoga jezika: Zbornik u čast akademiku Stjepanu Babiću, koji je objavljen u nakladi Fakulteta hrvatskih studija.

Cijenjeni akademici, profesori i kolege, štovatelji akademika Stjepana Babića,

pozdravljam vas u ime Odsjeka za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Ovaj zbornik, koji danas predstavljamo znanstvenoj, akademskoj i široj javnosti, posvećen akademiku Stjepanu Babiću, objavljen je u nakladi Fakulteta hrvatskih studija pod uredništvom profesora dr. Marija Grčevića.

Nakladnička je djelatnost Fakulteta bogata, a posebice smo ponosni na Biblioteku Croatica, u kojoj je objavljen i Zbornik u čast Stjepanu Babiću kao osma knjiga.

Na začetku ideje zbornika taj je projekt podržao Odsjek za kroatologiju, a potom je i Fakultetsko vijeće prihvatilo i podržalo taj izdavački projekt.

Povezanost Fakulteta hrvatskih studija sa Stjepanom Babićem zahvaljujemo našemu profesoru Grčeviću, kojemu je Babić bio mentorom i prijateljem, i zahvaljujući kojemu djelovanje Stjepana Babića ima snažan otisak u nastavnom i istraživačkom pristupu jezikoslovnim temama na našem Fakultetu.

Profesor Grčević prvi je objavio analitičke akademske životopise Stjepana Babića, u kojima je opisao njegovo mjesto u hrvatskom jezikoslovlju, ali ga je također stavio u kontekst filologija drugih slavenskih jezika. Ocjenu Babićeva domaćega i međunarodnoga utjecaja dao je profesor Grčević sljedećim riječima: »Babićeva je Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku i danas najtemeljitija knjiga koja je napisana o tvorbi ikojega slavenskoga jezika, a dugo vremena cjelovita i usporediva tvorbenoga opisa nije imao nijedan drugi slavenski jezik. Za one koji su nastali u novije vrijeme, nedvojbeno se može ustvrditi da su kao polazište imali Tvorbu Stjepana Babića.«

Važnost istraživanja i poučavanja tvorbe riječi prepoznali smo na Odsjeku za kroatologiju te je nastavni predmet Tvorba riječi u hrvatskom jeziku obvezni predmet na diplomskom studiju kroatologije, a moguće ga je predavati kao preglednu cjelinu upravo zahvaljujući Babićevoj ostavštini. Nedavno mi je jedna filologinja napomenula da ni jedan drugi filološki studij u Hrvatskoj nema tvorbu riječi kao zaseban predmet te da stručnjaci koji ulaze u znanstveni sustav zbog toga mahom nemaju dostatno razumijevanje rječotvorbene metodologije.

Drugi je neizostavan doprinos akademika Stjepana Babića hrvatskomu pravopisu. Njegov zajednički pravopis s Milanom Mogušem i Božidarom Finkom važan je dio hrvatske političke povijesti 70-ih godina prošloga stoljeća. Međutim, velika je njegova važnost od devedesetih, kada je ponovno objavljen u više izdanja te je bio polazišna točka za sagledavanje i pokušavanje rješavanja pravopisnih i jezičnih problema koje nam je dalo nasljedstvo hrvatske vukovske jezične politike. Četvrto izdanje toga pravopisa iz 1996. godine bilo je službeni pravopis u hrvatskim osnovnim i srednjim školama do 2013. godine.

Na studijskim programima kroatologije taj pravopis i danas je polazišna točka u promišljanju pravopisnih i povezanih jezičnih pitanja.

Treći je doprinos akademika Stjepana Babića teorijskoj raspravi o hrvatskom jeziku, odnosno hrvatskom književnom jeziku kao zasebnom u odnosu na srpski jezik. On je 1971. u časopisu Jezik osporio tvrdnju da su hrvatski i srpski jedan isti jezik, te je time odrekao relevantnost Novosadskomu dogovoru i njegovim realizacijama u vidu pravopisa i započetoga rječnika za hrvatski književni jezik.

S časopisom Jezik povezano je Babićevo jezično savjetodavno i znanstveno djelovanje. Njegovi su savjeti i prijedlozi znanstveno utemeljeni na hrvatskoj jezičnoj tradiciji te su bili jedan od bitnih smjerokaza u razlučivanju jezičnih prijedloga od devedesetih godina.

Babićevo jezikoslovno djelovanje s velikim poštovanjem opisujemo u više nastavnih predmeta na kroatologiji koji se odnose na povijest hrvatskoga književnoga jezika u 20. stoljeću, jezičnu normativistiku i jezičnu politiku, kojima je nositelj upravo urednik ovoga zbornika profesor Grčević. Iz Babićeva kruga suradnika potekla je također naša profesorica Sanja Vulić Vranković.

Zbornik uz tri biografska članka sadržava 21 znanstveni rad, od koji je većina ili o Babićevu jezikoslovnom djelovanju ili su njegovi radovi nezaobilazan dio jezikoslovne povijesti o pojedinoj temi. Ti radovi pokazuju da nije moguće napisati vjerodostojan rad o razvoju hrvatskoga književnoga jezika od 20. stoljeća do danas ne uzevši u obzir Babićeva promišljanja i raščlambe.

Mnogi su ugledni hrvatski jezikoslovci današnjice u ovom zborniku odali počast Stjepanu Babiću, a također imamo članke lingvista mlađih generacija, iz čega je jasno da njegov rad ima poštovatelje i među onima koji s Babićem nisu surađivali za njegova života.

Ovaj će zbornik buduće naraštaje kroatista, kroatologa i stručnjaka za hrvatsku povijest i kulturu podsjećati na nezaobilaznu ulogu akademika Stjepana Babića u hrvatskom jezikoslovlju.