Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Prof. dr. sc. Sanja Vulić Vranković, pročelnica Odsjeka za kroatologiju, svoje je višedesetljetno
istraživanje govora hrvatskih manjinskih zajednica zaokružila drugim dijelom dvoknjižja Blago
rasutih. Jezik hrvata u dijaspori. Dio II., u nakladi Književnoga kruga Split.
Prva knjiga dvoknjižja odnosila se na očuvanost hrvatskoga jezika u iseljeničtvu do kraja 20.
stoljeća: u Sjevernoj i Južnoj Americi, u Australiji i Novom Zelandu, u Južnoafričkoj Republici
te u zapadnoj Europi (Njemačka, Švicarska, Francuska, Belgija itd.).
U drugoj knjigi analizira hrvatski jezik autohtonih hrvatskih manjinskih zajednica u srednjoj i
jugoistočnoj Europi. Ova druga knjiga sastoji se od dva dijela. U prvom, opsežnijem dijelu
autorica daje povijesni pregled i jezičnu analizu svih migracijskih manjinskih zajednica koje su
nastale do zaključno početka 19. stoljeća (moliški Hrvati, gradišćanski Hrvati, bunjevački Hrvati,
šokački Hrvati, različne manje hrvatske skupine u Mađarskoj, zatim karaševski Hrvati, ostali
Hrvati u Banatu te Hrvati na Kosovu). U drugom dijelu analizira jezik hrvatskih nemigracijskih
zajednica, tj. zajednica koje su postale manjinama kada su se u pojedinim povijesnim
razdobljima uspostavljale nove državne granice (djelomice pomurski i podravski Hrvati u
Mađarskoj, Hrvati u Boki kotorskoj i Baru u Crnoj Gori, Hrvati u Beloj krajini u Sloveniji te u
istočnom Srijemu).
Opširan prilog o knjizi emitiran je 20. ožujka u radijskoj emisiji Glasa Hrvatske „Na valovima
staroga kraja“. Ponovo će biti emitiran 23. ožujka u emisiji Glasa Hrvatske „Našim građanima u
svijetu“.