Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Preporučuje se da se ukrajinska imena (imena i prezimena osoba, zemljopisna imena i ostala vlastita imena te pojedini karakteristični nazivi) u hrvatskom jeziku pišu preslovljavanjem iz ukrajinskoga, a ne iz ruskoga ili engleskoga, to jest: Ala, Anatolij, Andrij Ševčenko, Bagatjko, Basilj, Bažan, Bila Cerkva, Bogdan Hmeljnicki, Bug, Buzko, Cvitkove, Čerkasi, Černihiv, Černivci, Černjogiv, Čigirin, Čobotarjov, Čornobilj, Denis Šmihalj, Desna, Hoverla, Didenko, Dinec, grivnja, Djanokov, Dmitro Kuleba, Dnjipro, Dnjipropetrovsk, Dnjister, Doneck, Dorošenko, Dovženko, Dzeverin, Džankoj, Ema, Fedir, Fedjkovič, Galja, Gonta, Gorinj, Gric, Gudz, Harkiv, Herson, hetman, Hmeljnicki, Horol, Ingul, Ingulec, Ivan, Ivano-Frankivsk, Ivasjuk, Jaroriv, Jevgen, Jivga, Josip, Jozafat Kuncevič, Jurij, Kamjanka, Karfagen, Kijiv, Kličko, Kotljarevski, Kozjatin, Kremenčuk, Krim, Krivij Rih, Kropivnickij, Kunje, Leonjid, Lohvicja, Lubni, Luck, Lugansk, Mariupolj, Marusja, Medvedenko, Melitopolj, Mikolajiv, Nadija, Odesa, Oksana, Oleg, Oleksandr, Oleksij Reznikov, Oles, Poltava, Pripjat, Prut, Psel, Riljski, Rivne, Rjepin, Ros, Samara, Seret, Sergij Bubka, Sevastopolj, Sime, Skoruljski, Sluč, Smila, Stir, Strij, Stus, Sula, Sumi, Svjatoslav Ševčuk, Ščerbanji, Taras Ševčenko, Tereščenko, Ternopilj, Teteriv, Tetijiv, Tkačenko, Udaj, Umanj, Už, Užgorod, Viktor, Vinicja, Vitalij, Volodimir Zelenski, Vorskla, Vovča, Zakarpatja, Zaporižja, Zbruč, Zina, Zinjkiv, Zjuba, Žitomir, Žmerinka.
To se ističe u Smjernicama za pisanje ukrajinskih imena koje je Fakultetsko vijeće Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu jednoglasno donijelo na 38. sjednici održanoj 14. ožujka 2022. na prijedlog pročelnice Odsjeka za kroatologiju.
Iznimka o takva pisanja je grad L’viv za koji je u hrvatskom jeziku uvriježena hrvatska istovrijednica stranoga imena Lavov jer je taj grad, kao središte pokrajine Galicije, bio u Habsburškoj Monarhiji od 1772. do raspada Monarhije. U hrvatskom su jeziku uobičajena posebna imena (egzonimi) za gradove s kojima se intenzivnije komuniciralo unutar Monarhije (npr. Beč, Budimpešta, Krakov, Mohač, Pečuh, Prag, Siget, Stolni Biograd, Šeljin, Trst, Velika Kaniža, Vesprim, Višegrad, itd.) i izvan nje (Drač, Firenca, Napulj, Nica, Pariz, Rim, Solun, Varšava), pa odatle i egzonim Lavov u hrvatskom jeziku. Kulturne veze između Lavova i Hrvatske bile su jake i između dvaju svjetskih ratova kada je taj grad bio u sastavu Poljske i središte Lavovskoga vojvodstva.
Prezimena na -ski tipa Zelenski u hrvatskom se jeziku obvezatno sklanjaju kao određeni pridjevi, npr. nominativ Zelenski, genitiv Zelenskoga (poput Zrinski, genitiv Zrinskoga; Lisinski, Lisinskoga; Slunjski, Slunjskoga).