Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Fakultetsko vijeće Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 1. prosinca 2021. jednoglasno je donijelo zaključak o štetnosti i nužnosti odustajanja od projekta Hidroelektrane Kosinj.
Sukladno akademskom, znanstvenom i predmetnom interesu te misiji i viziji Fakulteta hrvatskih studija kao nacionalne i identitetske ustanove, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ima obvezu brige i zaštite za opstanak hrvatskih stanovnika, prirode i kulture te izražava zabrinutost i neslaganje s provođenjem projekta Hidroelektrane Kosinj.
Projekt ugrožava pa čak i onemogućava opstanak ljudi u Gornjem Kosinju i Mlakvi i time zadaje demografski udarac hrvatskomu kraju koji je desetljećima zahvaćen snažnom depopulacijom. Umjesto zadržavanja svim silama svakoga stanovnika i privlačenja novih, država ih ovim projektom i postupkom praktički istjeruje. Kosinj je u Europi na glasu kao mjesto u kojem su se vjerojatno tiskale prve knjige još u XV. stoljeću, a godine 1880. Gornji Kosinj imao je 2176 stanovnika. Kraju posebne arheološke, povijesne i kroatologijske vrijednosti prijeti nestanak i prisilno preseljavanje. Provedbom projekta zatiru se drevne hrvatske naseobine i groblja, stanovništvo zauvijek raseljava, a prirodni i kulturni krajolik potapa.
Čini se da su energetska učinkovitost projekta te financijski i gospodarski dobitci upitni po više znanstvenih osnova. Primjenom alternativnih suvremenih i učinkovitijih rješenja proizvodnje električne energije nisu potrebna prisilna iseljavaju stanovništva, potapanja okoliša i potpuno nehumana i necivilizacijska prekapanja grobova kosinjskih (hrvatskih) predaka.
Projekt je planiran na prirodno posebno vrijednom području koje se djelomično preklapa s ekološkom mrežom NATURA 2000 i negativno će utjecati na preostalo stanovništvo Kosinjske doline i okolnih užih i širih područja. Provedba projekta uvjetovala bi pogoršanje mikroklimatskih obilježja i stanovništvu bi okolnih mjesta donijela više magle i niže temperature, što potvrđuju iskustva s postojećom akumulacijom Kruščica.
Predviđenim projektom moguće je dovođenje u opasnost prostora i stanovnika bliže i dalje okolice zbog nepredvidivih zakonitosti podzemnih voda na krškom terenu, na kojem su se gradnje hidroelektrana pokazale neisplativim i štetnim ulaganjem.
Potapanjem Gornjega Kosinja i Mlakve moguće je logično pretpostaviti sljedeće. Stanovništvo će morati napustiti svoja ognjišta prisilno, a to predstavlja poseban oblik nehumanoga preseljavanja. Uništit će se vrijedno povijesno, arheološko i kulturno nasljeđe i time negirati hrvatski nacionalni identitet. Posebno bogat lički kraj s dugom poviješću zauvijek bi nestao pod vodom i time bi se izvršio udar na povijesno naslijeđe. Zauvijek bi pod vodom nestalo sedamnaest vrijednih arheoloških nalazišta i time izbrisala povijest vrijednih ljudi i njihovih predaka. Zauvijek bi pod vodom nestale i tri sakralne građevine: župna crkva sv. Antuna Padovanskoga u Gornjem Kosinju iz 1692., kapelica sv. Ane u Šušnjevu i pravoslavni hram svete Neđelje u Mlakvi.