Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
U organizaciji Hrvatske kulturne zaklade – Hrvatsko Slovo i Društva hrvatskih književnika, a uz novčanu potporu Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske, u Zagrebu je od 15. do 17. studenoga održan Svjetski festival hrvatske književnosti. Okupio je hrvatske književnike s dvaju kontinenata (Južna Amerika i Europa). U okviru Festivala održane su različite tribine i predstavljanja knjiga. S Fakulteta hrvatskih studija na Festivalu je sudjelovala profesorica Sanja Vulić. Na tribini o položaju hrvatskih književnika u državama u kojima žive i vezama s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću te o izgledima tih veza ubuduće, s posebnim osvrtom na najnovija srpska posezanja za višestoljetnom hrvatskom jezičnom i općenacionalnom baštinom bačkih Hrvata, održala je izlaganje naslovljeno „Staro-nova, novo-stara razmišljanja o govoru bunjevačkih Hrvata i o hrvatskoj književnosti“. U prvom dijelu svoga izlaganja profesorica Vulić ponovo je upozorila na nedvojbenu pripadnost bunjevačkih govora hrvatskomu novoštokavskomu ikavskomu dijalektu te predložila moguće načine snažnijega uključivanja književnosti na bunjevačkim idiomima u hrvatsku dijalektnu književnost u cjelini. U drugom je dijelu detaljno opisala na koji je način istaknuti hrvatski književnik i kulturni djelatnik Vinko Nikolić, dok je u egzilu bio urednikom Hrvatske revije, uključivao književnost bunjevačkih Hrvata u hrvatsku književnost u cjelini. Zaključila je da taj put valja i dalje slijediti.
