Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Profesorica Sanja Vulić o Vjenceslavu Čižeku
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu bio je jedan od suorganizatora znanstvenoga skupa Identitet Hrvata Boke kotorske koji je od 6. do 9. svibnja organizirao Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Na tom je znanstvenom skupu prof. dr. sc. Sanja Vulić održala je izlaganje „Vjenceslav Čižek u hrvatskoj književnosti“. Središnja tema izlaganja bile su pjesme u zbirci Krvopisi predsvanuća koju je Čižek objavio 1989., tj. godinu dana nakon što je pušten s jedanaestogodišnje teške robije na koju su ga jugoslavenske vlasti osudile 1977. U kaznionici je od posljedica mučenja trajno oslijepio. Analizirajući njegove pjesme prof. Vulić je upozorila kako je Čižek pjesnički velikan koji je široj hrvatskoj javnosti slabo poznat i nepravedno zapostavljen, premda su najmanje tri razloga zbog kojih nipošto ne bi trebalo biti tako. Prvi je razlog književni jer je Čižek bio izniman poetski estet. Drugi je razlog odgojni jer mlade ljude, kojima se sve agresivnije ispire mozak o zlatnim vremenima i savršenom životu u Jugoslaviji, valja upoznati s Čižekovom sudbinom kako bi i na tom primjeru spoznali kakvu je kalvariju prošao taj humanistički intelektualac, profesor filozofije, krhke tjelesne građe, i to samo zato što je imao drukčije mišljenje od vladajućih. Treći je razlog u potrebi prisjećanja kakvi su se hrvatski duhovni velikani i humanistički intelektualci rađali i odgajali u Boki kotorskoj i oko Boke 20-ih godina prošloga stoljeća. Budući da je na otvaranju znanstvenoga skupa ministar Radovan Fuchs rekao da očekuje preporuke za novi uputnik (kurikul) koje bi obuhvaćale bokeljske teme, u raspravi je upozoreno kako bi bilo dobro predložiti da pjesnik Vjenceslav Čižek uđe u školski uputnik.
