Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Potkraj 1993. povjesničar i kulturni djelatnik dr. Robert Hajszan osnovao je u svom rodnom mjestu Pinkovcu (Güttenbach) u južnom Gradišću u Austriji kulturnu udrugu Panonski institut, s nakanom jačanja kulturne i nakladničke djelatnosti Hrvata na jugu Gradišća. Od samoga početka djelatnosti Instituta dr. Hajszan je vrlo intenzivno počeo surađivati sa Sanjom Vulić, a od 2003. često je držao gostujuća predavanja na njezinim predmetima na Hrvatskim studijima. God. 2011. imao je i referat na Drugoj međunarodnoj kroatološkoj konferenciji Hrvati izvan Hrvatske. Ta se suradnja još više intenzivirala jer je prof. Vulić u svoju terensku nastava sa studentima na predmetima Hrvatska dijalektologija i Jezik Hrvata u dijaspori često uključivala i posjet Panonskomu institutu u Gradišću.
Budući da su R. Hajszan i prof. Vulić na Panonskom institutu zajedno pokrenuli Biblioteku „Hrvatski pisci u svijetu“, u kojoj su zajedno uredili i objavili šest pjesničkih zbirki, te da je usto prof. Vulić recenzirala i napisala predgovore za više od deset drugih Institutovih publikacija, bila je među pozvanim gostima na obljetničkoj proslavi u Sambotelu (Szombathely) u Mađarskoj koji su bili zamoljeni da održe prigodna kraća izlaganja. Prof. Vulić se u svom izlaganju osobito osvrnula na godišnjak Panonskoga instituta koji od 1994. redovito izlazi, najprije pod naslovom Panonska ljetna knjiga, a od 2001. zove se Panonski ljetopis. Prisjetila se kako je od tada gotovo svake godine zajedno s dr. Hajszanom predstavljala taj godišnjak u Zagrebu, nekoliko puta u Karlovcu, Ogulinu, Splitu, Čakovcu i Brinju, zatim u Otočcu, Senju, Zadru i Trogiru, te kako su i ostale publikacije Panonskoga instituta često predstavljali u Zagrebu, Beču, Vrbniku na Krku i u Boki kotorskoj, također na ljetnim školama hrvatskoga jezika i kulture Hrvatskih studija dok su se održavale u Skradinu i Pirovcu. Također se prisjetila i predstavljanja vlastitih knjiga u organizaciji Panonskoga instituta u Austriji i Mađarskoj. Osobito je istaknula da su već dvije studentice Hrvatskih studija izabrale Panonski ljetopis kao temu svoga završnoga rada na preddiplomskom studiju kroatologije (Jelena Gazivoda, 2008.), odnosno na diplomskom studiju (Kristina Čirjak, 2016.). Usto je napomenula da je veći broj studenata diplomskoga i doktorskoga studija kroatologije objavio svoje radove u tom godišnjaku. Budući da tu publikaciju čita veliki broj ljudi u različitim državama na panonskom prostoru (Austrija, Mađarska, Slovenija, Hrvatska i dr.), zajedno s godišnjakom širi se i dobar glas o Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
