Doc. dr. sc. Ivan Perkov, nastavnik na Odsjeku za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, gostovao je u četvrtak, 21. svibnja, u emisiji Kozmos i etos na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Tema emisije, koju uređuje i vodi Marito Mihovil Letica, bila je o odnosu prostora, društva i politike, s posebnim naglaskom na simboliku prostora, prostorne politike i pitanje moći u urbanom okruženju. Bilo je riječi i o imenovanju i preimenovanju ulica, postavljanju spomenika, monumentalnosti kao izrazu političke moći, totalnim institucijama, organizaciji političkih prostora te getima i logorima kao ekstremnim primjerima kontrole prostora i društva. Također su tematizirani sukobi oko urbanog prostora i različiti akteri koji sudjeluju u oblikovanju prostornih politika - stručni, civilni, ekonomski i politički.

Emisija se može preslušati na poveznici. 

U emisiji je pročitan cijeli tekst docenta Perkova koji je on pripremio za kolegij Sociologija prostora na Fakultetu hrvatskih studija 2025. godine, u vrijeme rasprava o novim zakonskim prostornim rješenjima, a koji donosimo u nastavku:

Kako uređujemo prostor, tako uređujemo društvo

U sociologiji prostora polazimo od temeljne postavke da prostor nije neutralan. On nije samo fizička pozadina naših života, nego društveni proizvod – rezultat političkih odluka, odnosa moći, ekonomskih interesa i sustava vrijednosti. Prostor pamti, akumulira i materijalizira društvene odluke. Zato se društvo uvijek ogleda u prostoru koji proizvodi.

Iz te perspektive, prostorni nered nikada nije slučajan. On nije posljedica tehničkih propusta, administrativnih pogrešaka ili nespretnih rješenja. Prostorni nered gotovo uvijek odražava društveni nered: slabljenje institucija, potiskivanje stručnog znanja, dominaciju kratkoročnih interesa nad javnim dobrom i sustavno isključivanje struke iz procesa odlučivanja.

Upravo zato rasprava o Zakonu o prostornom uređenju nije tehničko pitanje. Ona je duboko političko i društveno pitanje. Kada se zakon koji dugoročno određuje kako ćemo živjeti, graditi i koristiti prostor donosi unatoč gotovo jednoglasnom protivljenju stručne javnosti, tada problem nije neslaganje mišljenja. Tada je riječ o odnosu politike prema znanju. Posebno je zabrinjavajuće kada se struku ne samo ignorira nego i javno omalovažava. Cinične poruke da bi stručnjaci ‘slobodno mogli promijeniti Ustav’ ako žele sudjelovati u donošenju zakona ne djeluju kao nespretna retorika. One funkcioniraju kao simbolička poruka: znanje, iskustvo i profesionalna odgovornost nisu relevantni ako stoje na putu političkoj odluci. To je jedan od otvorenijih oblika ismijavanja struke od strane politike koje smo u posljednje vrijeme vidjeli.

Sociologija prostora nas uči da je kontrola prostora uvijek povezana s kontrolom društva. Tko odlučuje o prostoru, odlučuje o tome tko će imati pristup resursima, tko će biti vidljiv, a tko gurnut na marginu, čiji će se interesi smatrati legitimnima, a čiji zanemarivima. Kada se prostorno planiranje reducira na administrativni postupak ili prepreku koju treba preskočiti, prostor se prestaje shvaćati kao javno dobro i postaje sredstvo političke i ekonomske moći. U takvom kontekstu, arhitekti, urbanisti, planeri i drugi stručnjaci nisu tek još jedan interesni akter. Oni su nužan korektiv političke moći. Njihova uloga nije da potvrđuju već donesene odluke, nego da upozoravaju na dugoročne posljedice – ekološke, društvene, prostorne i generacijske. Društvo koje se odrekne te uloge struke ne dobiva brže procedure, nego skuplje, lošije i konfliktnije prostore.

Prostor u kojem živimo oblikuje našu svakodnevicu: kako se krećemo, gdje se susrećemo, tko ima pristup javnim sadržajima, kako izgleda stanovanje, tko ostaje u gradu, a tko iz njega odlazi. Zato odluke o prostoru nikada nisu neutralne. One su uvijek odluke o društvu kakvo želimo biti. Ako prostorne zakone donosimo bez struke ili protiv nje, tada ne proizvodimo samo loše urbanističke ishode. Tada proizvodimo društvo koje se odriče znanja, odgovornosti i javnog interesa. A takvo društvo to vrlo brzo vidi u vlastitim ulicama, kvartovima i gradovima.