Zašto studenti vole sociologiju

U emisiji Radije Marije Znanjem do spoznaja: Mladi u znanosti urednika Petra Bilobrka 14. listopada 2020. gostovali su Erik Brezovec i Ivan Perkov s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija. Između ostaloga u emisiji je bilo rečeno sljedeće.

Petar Bilobrk: Koliko je izazovno za budućega mladoga znanstvenika raditi sa studentima? Nisu velike razlike u godinama između vas nastavnika i njih kao studenata.

Ivan Perkov: Izrazito je izazovno. Međutim, koliko je izazovno, radno okruženje je toliko i poticajno. U odnosu na studente koji upisuju prvu godinu između njih i nas mala je razlika, u našem slučaju to je desetak do trinaest godina. No, razlike se ipak osjete. Kao što znamo, promjene u današnjem društvu vrlo su brze, tako da se na neki način čini i prednošću to što stalno ostajemo u doticaju s najsvježijim iskustvima mladih. Mislim da je to korisno za nekoga tko proučava društvo. Naravno, na prvim predavanjima bilo je treme, ali kao i u svemu drugom, treningom se postiže sve veći i veći uspjeh, postiže se opuštenost. Mislim da je sprega znanstvenoga i nastavnoga rada optimalna za mlade znanstvenike. Tako s jedne strane ostaju u dodiru s mladim ljudima te sagledavaju i istražuju na licu mjesta, a u znanstvenom se radu bave onim što ih je dodatno zainteresiralo. 

Petar Bilobrk: Zbog čega ste baš odabrali Hrvatske studije za rad? Jesu li Hrvatski studiji ispunili vaša očekivanja?

Erik Brezovec: Ja sam zapravo dijete Hrvatskih studija. Na Hrvatskim studijima sam od svojih akademskih početaka. Dakle od prve do pete godine studija i tu sam nastavio i dalje. U međuvremenu sam radio u jednoj agenciji za istraživanje tržišta, a nakon toga sam nastavio raditi kao asistent. Na Fakultetu hrvatskih studija naišli na jako visoko razumijevanje i za naše interese, a i doktorski studij koji smo upisali. Dakle, nismo bili preopterećeni raznoraznim birokratskim poslovima ili formalnostima, nego su nam pustili da se razvijamo kao znanstvenici. Naravno, tu je uvijek određeni nastavni rad koji smo morali obaviti i određene norme sati koje su propisane, ali bilo je velikoga razumijevanja i od strane nastavnika, starijih, iskusnijih profesora i od strane uprave. U svakom slučaju jedino mogu pohvaliti naš fakultet.

Ivan Perkov: Moj je put bio nešto drukčiji. Ja sam prvo prošao splitski pa zagrebački filozofski fakultet, tako da mi je jednostavno trebala promjena sredine, a s druge strane, prepoznao sam Hrvatske studije kao zdravu sredinu u kojoj ima prostora za pluralizam mišljenja. To je nešto što je na Filozofskom fakultetu nažalost sve više nedostaje. Mislim da je Odsjek za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija, za njega mogu govoriti iz prve ruke, ali mislim da to vrijedi i za ostale, najpropulzivniji odsjek svoje vrste u Hrvatskoj. Došao je niz mladih, vrlo perspektivnih ljudi koji već iza sebe imaju dobre rezultate te imamo sve bolju atmosferu, što pokazuje sve veći broj upisanih studenata. Broj zainteresiranih mladih iz godine u godinu ubrzano raste, a u nekim institucijama koje su u sličnom području znanosti taj broj opada. Mislim da je to pokazatelj da se nešto dobro radi. S druge strane, broj studenata na fakultetu je još uvijek dovoljno mali da nastavnici studente praktički poznaju po imenu. To stvara lijepu atmosferu. U proljetnim danima smo u zelenilu kampusa, što meni koji se bavim prostorom, također dosta znači.

Petar Bilobrk: Zanimljivo je što ste spomenuli odnos između studenata i profesora, ali i mladih nastavnika i starijih profesora i ovu situaciju s Odsjekom za sociologiju na Hrvatskim studijima. Pomlađuje se odsjek, dolaze mladi ljudi koji imaju iskustvo. Da naši slušatelji ne bi mislili da su to mahom ljudi koji su tek završili svoje studije. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da studenti ne bježe od profesora niti nastavnici bježe od studenata. Podruže se na terasi ili ispred fakulteta, iako se u ova epidemiološka vremena mora držati određen razmak. U svakom slučaju to Hrvatske studije čini zdravom sredinom. 

Erik Brezovec: Nisu važna samo neformalna druženja. Naravno, njih uvijek ima. Uvijek možemo sjesti na kavu sa studentima i popričati, pogotovo u proljetnim i ljetnim danima kada sunce učini svoje, lijepo nas vrijeme iznjedri van. Možemo i nastavu održati vani jer imamo predivnu prirodu na borongajskom Kampusu. Ista stvar je i sa znanstvenom suradnjom između profesora i studenata koja je u zadnje vrijeme sve intenzivnija. Imamo dosta studenata koji su ovih akademskih godina dobili Rektorovu nagradu i to baš s Odsjeka za sociologiju. Osim toga, imamo praksu uključivanja naših studenata u znanstveno-istraživačku djelatnost. Sudjeluju u znanstvenim konferencijama, što u moje vrijeme i nije bio slučaj. Nisam mogao nešto istražiti, doći na znanstvenu konferenciju i to izlagati. Praktički imamo individualni pristup prema studentima i svakomu tko je zainteresiran pružimo šansu da se razvije u onome što ga zanima, bilo da je to sociologija obitelji, sociologija odgoja i obrazovanja, sociologija religije. Mi smo ovdje da našim studentima pružimo sve što možemo da se oni razviju u prave stručnjake i prave sociologe.

Petar Bilobrk: Gledajući malo aktivnosti studenata oko znanstvene produkcije prepoznao sam vas dvojicu kao nastavnike koji volite odvesti studente i na simpozije. 

Ivan Perkov: Mislim da je važno ponuditi priliku nekomu tko je zasluži nekom oblikom izvrsnosti, kakva god ona bila. Pratimo studente od prve godine i već nakon dvije godine vidite pokazuje li netko značajniji interes te ulaže li puno truda. Svakako se trudimo taj trud nagraditi. Bilo da je riječ o poticanju na pisanje rada i objavu u studentskom ili znanstvenom časopisu ili o pozivu za sudjelovanje na znanstvenoj konferenciji. Svaki asistent i nastavnik ipak ima mogućnost ponuditi takvu priliku. Pokušavam raditi ono što sam cijenio kod svojih profesora, a to je prije svega pružanje prilike. Temeljeno ne na vezi i poznanstvu, nego na zaslugama. Jednostavno: otvaranje vrata. I to donosi dobre rezultate. Studenti koji dobiju priliku često je i iskoriste te se „zapale“ za znanost. Nama je to najveća nagrada…

Cijela emisija (50 minuta) može se poslušati ovdje.