Disertacija izrađena pod mentorstvom prof. dr. sc. Danijela Labaša, bavi se dosad neistraženom i podzastupljenom temom odnosa cenzorskog i propagandnog aparata jednog od totalitarnih režima prema javnom djelovanju katoličkog crkvenog poglavara za vrijeme Drugog svjetskog rata. Koristeći ponajprije samostalno provedena vlastita istraživanja kao i sekundarne izvore, autor disertacije temi pristupa dominantno s komunikološkog aspekta, no jednako tako uspješno objedinjuje i povijesni te kroatološki, a dijelom i sociološki kontekst toga razdoblja i sustava, čime ovaj rad nesumnjivo dobiva svoj interdisciplinarni karakter.

Polazeći od pretpostavke da masovni mediji uvijek poprimaju oblik i kolorit određenih društvenih i političkih struktura, autor u teorijskom dijelu disertacije tematizira četiri općeprihvaćene teorije o tisku pri čemu se poseban naglasak posvećuje sovjetsko-komunističkoj teoriji, čije postavke, mehanizme i taktike povezuje s medijsko-promidžbenim sustavima nacionalsocijalističke Njemačke, fašističke Italije i Nezavisne Države Hrvatske.

U radu se također detaljno analizira povijesni i komunikološki kontekst stanja slobode medija te djelovanja svjetovnoga i vjerskoga (katoličkoga) tiska u tom razdoblju. Pri tome se značajna pozornost posvećuje razotkrivanju ključnih obilježja medijsko-promidžbenog sustava ustaškoga režima, kao i njegovih cenzorskih i propagandnih mehanizama. Ta razrada podrazumijeva i deontološki pristup manipulaciji i instrumentalizaciji medija u službi propagande, čime se bavi novinarska i medijska etika, što posljedično uključuje cenzuru i sve njezine oblike: preventivnu, suspenzivnu i autocenzuru.

Istraživački dio rada podijeljen je u dvije međusobno povezane faze. Autor se u prvoj istraživačkoj fazi usredotočuje na analizu javnih istupa nadbiskupa Stepinca u vremenu totalitarnog režima Nezavisne Države Hrvatske. Pritom glavni naglasak stavlja na kvantitativnu i kvalitativnu analizu sadržaja onih javnih istupa iz kojih se iščitava njegov odnos prema tadašnjim društvenim okolnostima, besmislenosti rata i njegovim pogubnim posljedicama, uzaludnosti pokušaja uspostave novih društvenih poredaka koji ne poštuju Božje zakone te rasističkoj ideologiji.

U drugoj istraživačkoj fazi autor na uzorku od šest najrelevantnijih svjetovnih i vjerskih tiskovina toga doba pristupa kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi najava i odjeka odabranih javnih istupa nadbiskupa Stepinca. Pritom je autor koristio samostalno izrađenu analitičku matricu, koja je poslužila za uvid u osnovna obilježja tiskovina te u opće trendove izvještavanja o jednoj, specifičnoj osobi u konkretnom vremenskom razdoblju oslanjajući se na uobičajene metode i modele koji se koriste za istraživanje medijskih sadržaja od samih početaka razvoja informacijskih i komunikacijskih znanosti.