Pristupačnost
Studij komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu utemeljen je 1996. godine i to prvo kao studij novinarstva, a 2005. godine preimenovan je u studij komunikologije. Studij je zasnovan na temeljnim znanjima iz komunikologije, novinarstva, povijesti medija i odnosa s javnošću. Studenti tijekom studija stječu znanje o metodama istraživanja masovne komunikacije i obrade podataka te o povijesnom razvoju novinarstva i masovne komunikacije u svijetu i Hrvatskoj. Studenti komunikologije dobivaju temeljna znanja o medijima i osobitostima izvještavanja za njih, usmjeravaju se za rad na početnim poslovima u nekom od medija ili tvrtkama, tj. odjelima za odnose s javnošću. Zapošljavanje nije nužno ograničeno na područje medija i komunikologije. Studenti komunikologije Hrvatskih studija okupljeni su oko Udruge studenata komunikologije i novinarstva Komuna, koja je osnovana 2008. godine i svake godine organiziraju studentski simpozij "Mediji na drukčiji način".
Hrvatski studiji i Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Zakladom Hanns Seidel organiziraju
DESETU REGIONALNU ZNANSTVENU KONFERENCIJU
VJERODOSTOJNOST MEDIJA:
MEDIJSKA AGENDA 2020. – 2030.
Hrvatski studiji i Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 6. – 8. lipnja 2019.
Cilj jubilarne desete konferencije Vjerodostojnost medija je pridonijeti novim teorijskim, metodološkim i istraživačkim smjernicama za novu medijsku agendu u idućem desetljeću. U tu svrhu će se tražiti odgovori na pitanje kako publici u novom digitalnom vremenu vratiti povjerenje u medije, medijima odgovoran položaj u društvu, a politici dati smjernice za ostvarivanje tih ciljeva.
Novinarstvo se kao struka značajno promijenilo, s obzirom na to da je ulaz novih tehnologija u redakcije nametnuo puno brži tempo rada, kraće forme i površnije oblike rada, čime su ugroženi temeljni postulati novinarstva, poput istinitosti, slobode, kvalitete informacija, raznolikosti, nepristranosti i solidarnosti. Osim toga, zahvaljujući digitalnim tehnologijama urednici i novinari izgubili su ulogu gatekeepera. Mediji i dalje proizvode sadržaj, ali digitalne platforme su te koje imaju pristup publici te odlučuju koji će sadržaj biti vidljiv korisnicima. Posljednjih se godina mediji suočavaju sa sve više izazova, uz u ovom stoljeću gotovo već tradicionalne financijske i kadrovske probleme, značajan izazov posljednjih godina predstavljaju lažne vijesti, govor mržnje i hibridno ratovanje.
Ni novinari, ni mediji, ni politika ne znaju kako se suprotstaviti tim pojavama. Ti problemi među znanstvenicima sve češće potiču raspravu o kvalitetnom novinarstvu, kao o čimbeniku koji bi trebao vratiti povjerenje u medije i vratiti značajnu društvenu ulogu (primjerice, Nielsen i Selva, 2019). No kako to postići u suvremenom razdoblju u kojem se publika prvenstveno informira preko društvenih medija i besplatnih internetskih portala?
Kakvim uređivačkim politikama? Kakvim medijskim sadržajima? Kako tome mogu pridonijeti neprofitni mediji? I što trebaju poduzeti politike kako bi pridonijele razvoju kvalitetnog novinarstva? Koji poslovni modeli medija mogu pomoći jačanju kvalitetnog novinarstva?
Istovremeno sve više raste pritisak oglašivača, koji stalno traže nove načine utjecaja ne samo na potrošačke navike publike nego i na medije i medijske sadržaje. Slično se često tumače i neke aktivnosti suvremenih odnosa s javnošću. Time se često narušava kvaliteta medija i zadire u novinarsku etiku, koja se vjerojatno suočava sa najvećim izazovima u svojoj povijesti. Kako im se oduprijeti? Jesu li dostatni sadašnji alati novinarske etike? U takvim se uvjetima i publika teško snalazi, a svakodnevno bombardirana raznolikim sadržajima iz znanih i neznanih izvora, koji ju nastoje privući često senzacionalističkim sadržajem, slabo vjeruje medijima. Stoga medijska pismenost postaje sve važnija za svakog korisnika suvremenih medija, kako za one mlađe, vičnije digitalnim sadržajima, tako i za one starije, odrasle uz tradicionalne medije. Dakako, i problem pismenosti općenito utječe na medije, poglavito na jezik medija, kakav će on biti u budućnosti, kako na njega utječu digitalne navike korisnika i novinara, može li on novinarstvu vratiti kvalitetu i povjerenje? A sve su glasniji oni koji smatraju kako svi mogu biti novinari, građansko se novinarstvo kao ideja vraća na velika vrata, stoga je više nego ikada potrebno vratiti vjerodostojnost struci. Ali kako? Može li novinarska struka sama sebi vratiti vjerodostojnost? Što može naučiti iz svoje današnje prakse? Kakvim smjernicama novinarstvu znanost može pomoći u jačanju vjerodostojnosti?
Sve su ovo teme kojima će biti posvećena ovogodišnja 10. konferencija Vjerodostojnost medija. Pozivamo znanstvenike, medijske i komunikacijske stručnjake da svojim izlaganjima pridonesu ostvarivanju ciljeva konferencije. U sažetku opsega od 300 do 500 riječi treba jasno objasniti temu, ciljeve i metode istraživanja. Rok za slanje sažetaka je 1. svibnja 2019. Sažetke na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku treba poslati na adresu elektroničke pošte: vjerodostojnostmedija@gmail.com Izlaganja će biti odabrana do 7. svibnja, a program objavljen do 15. svibnja 2019.
Sudionici ne plaćaju kotizaciju. Za 15 sudionika izvan Hrvatske i Zagreba (za jednog izlagača po izlaganju) od 6. do 8. lipnja bit će osiguran smještaj u jednokrevetnim sobama s doručkom u hotelu Orient Express (Trnjanska cesta 11E).
Konferencija će se 6. i 7. lipnja održati u Kampusu Borongaj, u dvorani Zagreb Hrvatskih studija, Borongajska cesta 83D, a 8. lipnja na Fakultetu političkih znanosti, Lepušićeva 6.
Tradicionalno će biti objavljen i zbornik recenziranih radova s konferencije. Rok za slanje članaka je 1. listopada 2019. na adresu vjerodostojnostmedija@gmail.com