Pristupačnost
Studij filozofije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu postoji već gotovo tri desetljeća, od 1992. kao studij, a od 1993. kao sveučilišni dodiplomski studij. Njegova je specifičnost naglasak na povezanosti filozofije s drugim područjima znanja i uvažavanje činjenice da bavljenje općim i tradicionalnim filozofskim problemima nužno uključuje proučavanje mnoštva sadržaja koje filozofija dijeli s ostalim humanističkim te društvenim i prirodnim znanostima. Sve tri razine studija filozofije na Hrvatskim studijima ustrojene su prema suvremenim znanstvenim i didaktičkim standardima i po uzoru na prestižne svjetske studije filozofije, ne zanemarujući, međutim, niti specifičnu srednjoeuropsku tradiciju proučavanja povijesti filozofije. Svrha suvremenog studija filozofije stjecanje je što potpunijeg i temeljitijeg razumijevanja svijeta i čovjekova položaja u njemu te osposobljavanje za argumentirano iznošenje, interpretaciju i kritičku analizu stavova, vjerovanja i teorija u različitim područjima ljudskog djelovanja i znanja. Razmišljate li ozbiljno o studiju filozofije, na ovim ćete stranicama moći doznati na koji način Odjel za filozofiju Hrvatskih studija nastoji ispuniti ovu svrhu.
Kratak opis radionice:
Radionica je koncipirana kao diskusijska sekcija i stalna forma rada unutar Odjela za filozofiju Hrvatskih studija, osobito na poslijediplomskom studiju filozofije. Posvećena je temi propozicijskih stavova, kao što su vjerovati, dvojiti ili znati, u suprotnosti spram nepropozicijskih stavova, kao što su mrziti, bojati se ili voljeti, te samim time obuhvaća različite discipline teorijske filozofije -- epistemologiju, filozofiju jezika, filozofiju uma, metafiziku itd.
Sažetak izlaganja "Epistemički konteksti i epistemičke rečenice: kontekstulizam vs. realizam"
Epistemički kontekstualizam (EK) u suprotnosti spram invarijantističkih teorija epistemičkog pripisivanja, semantička je teorija koja istinitostne vrijednosti odnosno istinitostne uvjete epistemičkih tvrdnja tipa „S zna da p“ objašnjava pozivanjem na epistemičke standarde koji dominiraju u kontekstima pripisivača znanja. EK se ovdje razmatra ipak prvenstveno kao opozicija epistemičkom realizmu, ER. ER je teorija prema kojoj postoje izvankontekstualne (stvarne, objektivne) epistemičke činjenice s obzirom na koje se mogu utvrđivati istinitostne vrijednosti epistemičkih tvrdnja i epistemički položaji epistemičkih subjekata. U prvi plan diskusije stoga dolazi opći problem istinitostnih vrijednosti predmetnih propozicija, p, i samih epistemičkih pripisivanja, S zna da p. U ovom se izlaganju s obzirom na to razmatraju protukontekstualistički argumenti (Williamson 2001, 2005; Wright 2005 i dr.) koji se pozivaju na problem faktivnosti znanja i na navodne paradoksalne i sebeponištivajuće posljedice koje taj problem ima po EK, kao i eventualne korisne posljedice po ER.
Literatura:
Bauman, P. (2008) „Contextualism and the Factivity Problem“, Philosophy and Phenomenological Research 76, 580-602.
Baumann, P. (2010) „Factivity and contextualism“, Analysis 70(1), 82–89.
Brendel, E. (2005) „Why contextualists cannot know they are right: Self-refuting implications of contextualism“, Acta Analytica, 20(2), 38–55.
Brendel, E. (2014) „Contextualism, relativism, and the semantics of knowledge ascriptions“, Philosophical Studies 168, 101–117.
Cohen, S. (1998) „Contextualist Solutions to Epistemological Problems: Skepticism, Gettier, and the Lottery”, Australasian Journal of Philosophy 76(2): 289–306.
Cohen, S. (1999) „Contextualism, Skepticism, and the Structure of Reasons“, Philosophical Perspectives 13, 57–89.
DeRose, K. (2009) The Case for Contextualism: Knowledge, Skepticism, and Context: Vol. 1 Oxford, Clarendon Press.
Dinges, A. (2014) „Epistemic contextualism can be stated properly“, Synthese 191, 3541–3556
Jäger, C. (2012) „Contextualism and the knowledge norm of assertion. Analysis 72(3), 491–498.
Lewis, D. (1996) „Elusive Knowledge”, Australasian Journal of Philosophy, 74(4), 549–567.
Williams, M. (1991) Unnatural Doubts, Oxford, Blackwell
Williamson, T. (2001) „Comments on Michael Williams’ 'Contextualism, externalism and epistemic standards’, Philosophical Studies 103(1), 25–33.
Williamson, T. (2005) „Knowledge and skepticism“, u: F. Jackson & M. Smith (ur.), The Oxford handbook of contemporary philosophy (pp. 681–700), Oxford, Oxford University Press.
Wright, C. (2005) „Contextualism and scepticism: Even-handedness, factivity and surreptitiously raising standards“, The Philosophical Quarterly 55(219), 236–262.