Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
Doc. dr. sc. Wollfy Krašić s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo gostovao je u emisiji Kontrapovijest urednika i autora izv. prof. Hrvoja Klasića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a tema razgovora bila je hrvatska politička emigracija (1945. - 1990.).
U emisiji je opisana aktivnost sigurnosnih službi komunističke Jugoslavije protiv hrvatskih političkih emigranata, kao i odgovor hrvatske emigracije na jugoslavensko institucionalno nasilje. Doc. Krašić pojasnio je kako promidžba jugoslavenskoga komunističkoga režima, prema kojoj su se mladi hrvatski politički emigranti okrenuli korištenju nasilja pod utjecajem starijih političkih izbjeglica, nije točna. Umjesto toga, radikalizacija dijela hrvatskih političkih emigranata bila je posljedica progona, nerijetko brutalnih, te marginalizacije njih i članova njihovih obitelji koju je provodila komunistička vlast. Također, doc. Krašić je naglasio da su u tzv. ofenzivnim akcijama jugoslavenskih obavještajnih službi stradali brojni politički emigranti koji ni na koji način nisu bili povezani s planiranjem, organiziranjem i/ili provođenjem konkretnih oružanih akcija protiv komunističke Jugoslavije.
Uz opis hrvatske političke emigracije u razdoblju komunističke Jugoslavije, doc. Krašić govorio je i o znatnom doprinosu hrvatskih političkih emigranata procesu osamostaljenja i obrane Republike Hrvatske, kao i pružanju raznovrsne pomoći hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini za vrijeme Domovinskoga rata. Pri tome je ukazao na svojevrsni paradoks. Unatoč značajnoj pomoći iz emigracije u tome procesu, utjecaj tada već bivših političkih emigranata na ustroj i funkcioniranje hrvatske države, njen politički i društveni život, ostao je zanemariv. Stoga su brojni hrvatski politički i društveni aktivisti, koji su desetljećima na Zapadu idealistički promicali ideju hrvatske državne samostalnosti uz ogromna osobna odricanja, doživjeli razočaranje političkom stvarnošću post-jugoslavenske Hrvatske.
Cijelu emisiju moguće je pogledati na ovoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=T0oSXB5HgMA
