Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
Profesorica s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo, doc. dr. sc. Monika Komušanac komentirala je za portal Teleskop.hr važnost demografije u suvremenom društvu, demografsku krizu Hrvatske te revitalizacijske pristupe demografskoj obnovi Hrvatske.
Istaknula je kako „svaka pojava i proces u društvu ima i svoje prostorno-demografske odraze što je osobito vidljivo posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj, ali i u zapadnom, razvijenom svijetu. S obzirom na dinamiku okruženja u kojem živimo, demografski su utjecaji nikad vidljiviji i izraženiji u društvu, populaciji i prostoru općenito, osobito u onim s izraženim nestajanjem stanovništva“. Prof. Komušanac osvrnula se i na nove migracijske trendove objašnjavajući kako „supstitucija stanovništva ne podrazumijeva apsolutnu (potpunu) zamjenu hrvatskoga identitetskoga stanovništva nekim novim stanovništvom nego postupno smanjivanje relativnoga udjela Hrvata. Proces je to koji se uglavnom događa sporo, ali u etnički heterogenijim područjima može biti dinamičniji i brži. Ubrzanju toga procesa pridonose iseljavanje Hrvata iz Hrvatske, starenje i izumiranje domicilne populacije, trend doseljavanja stranaca u Hrvatsku, ali i europski trendovi okupljanja stanovništva u razvijenim (mahom “starim”) državama i pražnjenja regionalnih demografskih “bazena” te pojačanoga demografskoga pritiska iz užega i širega bliskoistočno-mediteranskoga područja prema Europi“. Analizirajući revitalizacijske pristupe i mjere izdvojila je kako „dugoročni cilj demografskih mjera nije samo povećati broj rođene djece ili potaknuti rađanje prvoga djeteta nego rađanje drugoga i trećega djeteta jer se time postiže jednostavno obnavljanje stanovništva prirodnom putem (za jednu generaciju roditelja potrebno je 2,1 dijete po ženi).“
Komušanac je zaključno upozorila da „kada jedna mala država kao što je Hrvatska dosegne ovakvu razinu negativnosti za očekivati je da će procesi koji slijede biti intenzivniji, brži i s još većim posljedicama za stanovništvo i prostor što nam ne ostavlja mnogo vremena za djelovanje“.
Cijeli intervju dostupan je na: https://bit.ly/3PSmJLY.