Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
O mjeri roditelj odgojitelj, važnosti trećerođene djece, depopulaciji u Hrvatskoj i stranim radnicima u razgovoru za Narod.hr govorila je dr. sc. Monika Balija, poslijedoktorandica na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo, te istaknula:
„Relevantnost pronatalitetnih mjera potvrđuju podatci o njihovoj djelotvornosti. Potrebno je pritom imati na umu i kako mjere pronatalitetne politike rezultate ne mogu polučiti u kratkom razdoblju. Važnost trećega i svakoga sljedećega djeteta u hrvatskoj demografskoj stvarnosti koju već dugo obilježava prosječan broj djece po jednoj ženi u fertilnom razdoblju, a kojim se osigurava jednostavna reprodukcija stanovništva u smislu obnavljanja generacija, manji od 2,1 – je neupitna. Negativni demografski pokazatelji Hrvatske stoga jasno ukazuju kako je pored tradicionalnih mjera poput dječjih doplataka, rodiljnih naknada i sl., na razinu cijele Hrvatske potrebno donijeti i mjere poput spomenute. Jednak je slučaj i s drugim demografskim mjerama na lokalnoj razini, a koje ostvaruju pozitivne rezultate. Osim toga, Hrvatskoj je potreban niz mjera usmjerenih na ublažavanje egzistencijalne nesigurnosti mladih, a koja je izrazito često snažan antinatalitetni čimbenik.“
Cijeli članak dostupan je na poveznici: https://bit.ly/3Phtab7