Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
Fakultetsko vijeće Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 1. prosinca 2021. jednoglasno je donijelo zaključak o štetnosti i nužnosti odustajanja od projekta Hidroelektrane Kosinj.
Sukladno akademskom, znanstvenom i predmetnom interesu te misiji i viziji Fakulteta hrvatskih studija kao nacionalne i identitetske ustanove, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ima obvezu brige i zaštite za opstanak hrvatskih stanovnika, prirode i kulture te izražava zabrinutost i neslaganje s provođenjem projekta Hidroelektrane Kosinj.
Projekt ugrožava pa čak i onemogućava opstanak ljudi u Gornjem Kosinju i Mlakvi i time zadaje demografski udarac hrvatskomu kraju koji je desetljećima zahvaćen snažnom depopulacijom. Umjesto zadržavanja svim silama svakoga stanovnika i privlačenja novih, država ih ovim projektom i postupkom praktički istjeruje. Kosinj je u Europi na glasu kao mjesto u kojem su se vjerojatno tiskale prve knjige još u XV. stoljeću, a godine 1880. Gornji Kosinj imao je 2176 stanovnika. Kraju posebne arheološke, povijesne i kroatologijske vrijednosti prijeti nestanak i prisilno preseljavanje. Provedbom projekta zatiru se drevne hrvatske naseobine i groblja, stanovništvo zauvijek raseljava, a prirodni i kulturni krajolik potapa.
Čini se da su energetska učinkovitost projekta te financijski i gospodarski dobitci upitni po više znanstvenih osnova. Primjenom alternativnih suvremenih i učinkovitijih rješenja proizvodnje električne energije nisu potrebna prisilna iseljavaju stanovništva, potapanja okoliša i potpuno nehumana i necivilizacijska prekapanja grobova kosinjskih (hrvatskih) predaka.
Projekt je planiran na prirodno posebno vrijednom području koje se djelomično preklapa s ekološkom mrežom NATURA 2000 i negativno će utjecati na preostalo stanovništvo Kosinjske doline i okolnih užih i širih područja. Provedba projekta uvjetovala bi pogoršanje mikroklimatskih obilježja i stanovništvu bi okolnih mjesta donijela više magle i niže temperature, što potvrđuju iskustva s postojećom akumulacijom Kruščica.
Predviđenim projektom moguće je dovođenje u opasnost prostora i stanovnika bliže i dalje okolice zbog nepredvidivih zakonitosti podzemnih voda na krškom terenu, na kojem su se gradnje hidroelektrana pokazale neisplativim i štetnim ulaganjem.
Potapanjem Gornjega Kosinja i Mlakve moguće je logično pretpostaviti sljedeće. Stanovništvo će morati napustiti svoja ognjišta prisilno, a to predstavlja poseban oblik nehumanoga preseljavanja. Uništit će se vrijedno povijesno, arheološko i kulturno nasljeđe i time negirati hrvatski nacionalni identitet. Posebno bogat lički kraj s dugom poviješću zauvijek bi nestao pod vodom i time bi se izvršio udar na povijesno naslijeđe. Zauvijek bi pod vodom nestalo sedamnaest vrijednih arheoloških nalazišta i time izbrisala povijest vrijednih ljudi i njihovih predaka. Zauvijek bi pod vodom nestale i tri sakralne građevine: župna crkva sv. Antuna Padovanskoga u Gornjem Kosinju iz 1692., kapelica sv. Ane u Šušnjevu i pravoslavni hram svete Neđelje u Mlakvi.