Rektorova nagrada je najveće sveučilišno priznanje koje student može primiti za svoj uspjeh tijekom studija. Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i ove godine može s ponosom istaknuti da se među dobitnicima nalazi i petero studenata Fakulteta hrvatskih studija. Erika Bernić dobitnica je Rektorove nagrade u kategoriji Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora). Razgovarali smo s nagrađenom studenticom studija sociologije, a u nastavku objavljujemo drugi dio od tri intervjua s dobitnicima Rektorove nagrade.

Erika Bernić – Odnos između osobnog osjećaja maskuliniteta i percepcije prema feminističkom pokretu kod muških studenata

Što za Vas znači primiti Rektorovu nagradu?

Uff... Što znači... Pa mislim da to primarno za mene znači da je ovaj put koji sam odabrala za sebe, sociologija i to znanstveni smjer, pravi. Nekakva potvrda da je to to. Na predavanjima se nikad nisam isticala,  nikad nisam bila glasna niti govorila ako baš ne trebam, pa slušajući druge mislila sam si: pa možda sam ja tu zalutala i ovo nije za mene. Došla sam na ovaj fakultet iz srednje škole za farmaceutskog tehničara, ne znajući ni S od sociologije. Zato kažem da je osvajanje Rektorove nagrade nekakav „pisani dokaz“ da je sociologija stvarno za mene, ali i da je možda potencijalna istraživačka karijera za mene. No, naravno, Rektorova nagrada nije samo dokaz meni da mogu, nego i drugima koji su sumnjali u mene da s ovim fakultetom neću uspjeti.

Što Vas je inspiriralo da istražujete temu maskuliniteta i percepcije feminističkog pokreta?

Pa, zapravo je sve počelo od srednje škole, kada sam se susrela s terminom „feminizam“ i počela proučavati što to zapravo jest. Kada sam upisala sociologiju, moje zanimanje za to se samo još više produbilo, osobito kada smo obradili autore koji su se kroz svoje radove bavili rodnim teorijama. Tada sam shvatila da bih voljela baviti se tim tematikama i istraživati o njima. Ideja za specifično ovu tematiku koju sam obradila u svojem radu za Rektorovu nagradu proizašla je iz nekoliko stvari. Prvo je bio taj nekakav negativni diskurs koji se provodi na temu feminizma; kroz razgovore s prijateljima, ali i na internetu, mnogo sam puta čula rečenicu da su feministice toksične i da samo žele moć nad muškarcima. Nikada mi nije bilo jasno od kud takav negativan pogled na feminizam, pokret koji se bori protiv patrijarhata, poretka koji jednako šteti ženama i muškarcima. Nadalje, pojavom Andrew Tatea i njemu sličnih persona koji šire mizigonijske stavove i promoviraju toksični maskulinitet, pojavilo mi se u glavi pitanje „Zar mladi muškarci zaista vjeruju u ovakve gluposti?“ Povezujući sve to, došla sam do svoje teme. Što je za mlade muškarce muževno? Kakvi su njihovi stavovi prema feminističkom pokretu i podržavaju li uopće rodnu ravnopravnost? Ali i, u konačnici, utječe li njihovo doživljavanje muževnosti na način na koji oni doživljavaju rodnu ravnopravnost i feministički pokret?

Jesu li Vas rezultati istraživanja iznenadili ili su potvrdili Vaša očekivanja?

Moram priznati da su me i iznenadili, i da su potvrdili moja očekivanja. U jednu ruku su me iznenadili jer, iako je većina sugovornika imala pozitivan pogled na rodnu ravnopravnost, govoreći da prava ravnopravnost još uvijek nije postignuta, s druge strane su na pitanja o feminizmu govorili dosta negativno. Dosta ih je govorilo da današnji feminizam nije „pravi“ feminizam kakav je bio u svojim prvim valovima. Iznenadilo me to što feminizam, koji je izravno pokret protiv patrijarhata, pokret za ravnopravnost, gledan negativno, dok je sam aspekt rodne ravnopravnosti gledan pozitivno. Ne samo pozitivno, nego me iznenadila i činjenica da neki sugovornici smatraju da ravnopravnost u svijetu još uvijek nije kakva bi trebala biti. U drugu ruku, potvrdili su moja očekivanja u aspektu toga da osobe koje su sigurne u svoju muževnost, tj. maskulinitet, nemaju problem s aspektom rodne ravnopravnosti.

Kako muški studenti na Fakultetu hrvatskih studija doživljavaju feministički pokret?

Moram priznati da od 4 studenta koji su intervjuirani s Fakulteta hrvatskih studija, troje njih kritizira današnji feministički pokret u aspektu pretjeranosti i promoviranju svađe između muškaraca i žena. Međutim, svi studenti s Fakulteta hrvatskih studija navode da bi feministički pokret trebao biti pokret kojem je cilj ravnopravnost i borba patrijarhata, unatoč kritikama.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim iskustvom studiranja i odnosom Fakulteta prema studentima koji provode istraživačke projekte?

S obzirom da sam u rujnu diplomirala, zadovoljna sam sa sveukupnim studiranjem. Jedino što smatram da nedostaje jest zaista više projekata gdje bi studenti mogli provoditi istraživanje uz mentorstvo profesora i mislim da je više potrebno ovakvog praktičnog dijela gdje se primjenjuju naučene teorije i metode u istraživačke svrhe, osobito na znanstvenom smjeru sociologije.

Na koga ste se najviše oslanjali tijekom rada na ovom istraživanju? Tko Vam je bio najveća podrška?

Pa osim mojeg mentora, definitivno moja obitelj, ali i prijatelji i dečko. Svi su oni bili velika podrška u ovom procesu.

Kakve profesionalne ambicije imate nakon završetka studija? Gdje se vidite u narednih nekoliko godina?

Diplomirala sam u rujnu ove godine tako da trenutno odrađujem pripravništvo u gradskoj upravi u svojem rodnom gradu, Sisku. A gdje se vidim za nekoliko godina? Ne znam. Možda u istraživačkim vodama, možda na nekom Institutu za društvena istraživanja. Međutim, ne želim toliko daleko razmišljati. Trenutno sam sretna i uživam gdje jesam u sadašnjosti te ću vidjeti gdje me život odvede u budućnosti. No, svakako znam da mi je Rektorova nagrada dala veliki poticaj za moguću istraživačku karijeru jednog dana.